X Dent
Saznaj više ...
Saznaj više ...
Saznaj više ...
Saznaj više ...
Saznaj više ...
Saznaj više ...
Saznaj više ...
Saznaj više ...
Ortopantomogram, često skraćen kao ortopan, smatra se osnovom stomatološke radiografije. Kada pacijent prvi put poseti stomatologa ili dolazi na redovnu kontrolu nakon dužeg perioda, ortopan je uobičajena dijagnostička metoda.
Na ovom snimku moguće je videti sve zube, kako gornje tako i donje vilice, kao i vilične zglobove i deo sinusne šupljine. Osim vidljivih zuba, snimak otkriva i one koji su još uvek ispod desni, pružajući uvid u njihov status i lokaciju. Snimak takođe prikazuje položaj korenova zuba, njihove međusobne odnose i ukupno stanje kosti vilice.
Dečiji ortopantomogram je rendgenska slika sa maksimalno redukovanim zračenjem do 40% koji daje panoramski pregled gornje i donje vilice, zuba, korena zuba i okolnih struktura kod dece. Ova slika je posebno prilagođena anatomiji i veličini dečije vilice.
Dečiji ortopantomogram je koristan u:
Digitalni telerendgen je digitalna metoda snimanja koja omogućava dobijanje rendgenskih slika celog lica, uključujući i profil glave. Ovaj tip rendgenskog snimka često se koristi u ortodonciji kako bi se procenili odnosi između zuba, vilica i ostalih kostiju lica.
U odnosu na tradicionalne rendgenske metode, digitalna verzija nudi brže snimanje, manju izloženost zračenju i mogućnost lakšeg spremanja i deljenja slika.
Dentalni radiogram je slika pojedinačnog zuba koja se dobija pomoću X-zraka (radiografske tehnologije). U stomatologiji se koristi za dijagnostiku različitih stanja i oboljenja zuba i potpornih struktura. Postoji više vrsta dentalnih radiograma:
1. Periapikalni radiogram: Prikazuje celi zub, od krune do vrha korena, kao i okolne kosti. Često se koristi za dijagnostikovanje infekcija korena, karijesa ili drugih problema u samom zubu.
2. Bitewing radiogram: Prikazuje krunični deo gornjih i donjih zuba. Ovaj tip radiograma često se koristi za otkrivanje karijesa između zuba.
Dentalni tomografski snimak, poznat i kao 3D radiogram (Cone Beam Computed Tomography – CBCT), je specijalizovana vrsta kompjuterske tomografije (CT) koja se koristi u stomatologiji. Ovaj snimak pruža trodimenzionalne (3D) slike zuba, mekih tkiva, nervnih puteva i kosti u craniofacijalnoj regiji u jednom skeniranju.
CBCT ima nekoliko prednosti u odnosu na tradicionalne dentalne rendgenske tehnike:
Detaljnost: Pruža detaljne 3D slike, što omogućava precizniju dijagnostiku i planiranje tretmana.
Manje zračenja: Iako koristi više zračenja nego standardni dentalni rendgen, generalno koristi manje zračenja od tradicionalnog CT skeniranja.
Brzo skeniranje: Većina CBCT skeniranja traje manje od 20 sekundi, što je znatno brže od tradicionalnih CT skeniranja.
Snimanje paranazalnih supljina je dijagnostički postupak koji se koristi za procenu stanja i zdravlja paranazalnih sinusa, što su šupljine u kostima lica oko nosa. Ovaj postupak ima nekoliko svrha i koristi se za:
Snimanje temporomandibularnog zgloba (TMZ) koristi se za procenu i dijagnostiku problema povezanih sa temporomandibularnim zglobom, što je zglob koji povezuje donju vilicu (mandibulu) sa lobanjom. Ovaj zglob ima ključnu ulogu u otvaranju i zatvaranju usta, žvakanju hrane, govoru i drugim funkcijama usne šupljine. Evo nekoliko glavnih svrha snimanja temporomandibularnog zgloba:
Posteriorni i anteriorni snimak glave su dve različite radiografske tehnike koje se koriste u medicini i stomatologiji za različite svrhe:
Posteriorni snimak glave: Ovo je rendgenski snimak (radiografija) glave i vrata koji se obično izvodi sa pacijentovim licem okrenutim prema rendgenskom izvoru (najčešće se koristi kod ortodontskih i stomatoloških pregleda). Posteriorni snimak omogućava procenu položaja zuba, kostiju vilice, te odnosa između gornje i donje vilice.
Anteriorni snimak glave: Ova radiografska tehnika se izvodi sa pacijentovim licem okrenutim suprotno od rendgenskog izvora. Anteriorni snimak glave se često koristi za dijagnostiku problema u prednjem delu glave i vrata, kao što su frakture, povrede, tumori, ili za procenu anatomskih odnosa u tom regionu.
Obe ove tehnike se često primenjuju u stomatologiji i ortodonciji za planiranje i praćenje tretmana, za detekciju problema sa zubima, vilicama i mekim tkivima u usnoj šupljini, kao i za praćenje razvoja vilica kod dece. O izboru između posteriornog i anteriornog snimka odlučuje specifična potreba pregleda i to šta se želi videti na radiografiji.